Subotica – sjemenište Paulinum, 25. siječnja 2019.

Prečasni gospodine rektore sjemeništa,

Braćo svećenici,

Dragi sjemeništarci,

Braćo i sestre u Kristu!

1. Slavlje ove euharistije u kapeli sjemeništa Paulinum vraća me 30-ak godina unatrag, kad sam i sâm, kao sjemeništarac u ovim klupama, u molitvi, u slavlju Euharistije, drugih sakramenata i raznim pobožnostima, tražio odgovore na pitanje, poput onog Savlovog iz Djela apostolskih: „Tko si, Gospodine?“

Povijest svakoga zvanja i poziva je drugačija. Nije svatko poput Savla pao s konja i susreo Isusa Nazarećanina tako jasno kao što ga je Savao susreo.

Za nekoga se taj susret s Nazarećaninom događa u stalnom hodu traženja, u trajnoj čežnji i neprestanom osluškivanju njegovog poziva i svakodnevnog utvrđivanja svoga srca u istini da sam dobro izabrao, jer sam izabrao slijediti Krista. To ne vrijedi samo za svećenike, redovnike, bogoslove i sjemeništarce, nego i za svakoga kršćanina. Pokojni prof. Golub je govorio da je naš Bog – Deus ludens, Bog koji voli igru. Katkada, a možda kod nekoga u životu češće, i igru skrivača. Međutim, to ne znači da on nije Jahve – Prisutni, tu, za nas.

U propitivanju vlastitoga srca: Tko si, Gospodine?, u stalnom traženju i otkrivanju lica Kristova, u hodu za Kristom, kolikogod naši koraci bili nesigurni, važno je znati:

On je onaj koji je Put, Istina i Život i jedini On ima riječi života vječnoga.

2. Blagdan obraćenja sv. Pavla svjedoči o čudima koje može ostvariti Božja milost; obraćenje je konkretan događaj 'Evanđelja milosti', milosrđa koje nas spašava čistom ljubavlju. Nema ništa dobroga u Savlu iz Tarza što bi zasluživalo susret s Uskrslim Gospodinom koji će preobraziti njegov život, a ipak Uskrsli ga susreće, voli ga onakvim kakav jest, jer u srcu oduvijek poznaje tog revnog farizeja, oduvijek poznaje Očev plan za njega, da ga učini posudom izbora da otkrije Tajnu koja je stoljećima skrivena svakom čovjeku. Milost je milost, čisti dar kojim smo zaogrnuti i koji nas mijenja, otvarajući naš pogled, prosvjetljujući nas. U poslanici Galaćanima sveti Pavao govori što se dogodilo na putu za Damask: „Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima“ (Gal 1, 15-16). Uskrsli se njemu objavio. On ga je vidio, reći će u poslanici Korinćanima ( 1Kor 9,1).

3. Damask je bio 'viđenje' Gospodina; bio je to susret s onim koga je Savao žestoko progonio i inicijativa susreta nije bila Savlova, nego Oca nebeskog. Kršćanska zajednica, Crkva je sam Krist: to je otajstveno, ali stvarno poistovjećivanje Krista sa svojom Crkvom. Savao je izabran da postane navjestitelj Božjeg plana i Božjeg nauma u njegovom sadržaju i obliku, a to je jedinstvo svakoga od nas i svih u Kristu kako bismo bili jedno tijelo. Otajstvo Očevog milosrđa jest da su svi, pa čak i pogani, „ subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.“ (Ef 3,6)

4. Apostol više nikada neće zaboraviti te riječi i osjetit će to jedinstvo kao istinsku i dramatičnu stvarnost u isto vrijeme. On će sam osjetiti najradikalnije posljedice. Kršćanima koji su zabrinuti za sudbinu svojih pokojnika jednostavno će reći da ako Krist nije uskrsnuo, ni mrtvi neće uskrsnuti, jer mi smo tijelo Kristovo; Kršćanima koji svoja tijela nude nečistoći reći će potresno: „Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto!“ (1 Kor 6,15); kršćanima koji su podijeljeni na frakcije, Pavao će reći: Zar je Krist razdijeljen?

5. U svjetlu ovih razmišljanja, lakše je shvatiti zašto, upravo prisjećajući se Pavlovog obraćenja, ovih dana molimo za jedinstvo Crkve. Upravo je po njemu, kome je objavljeno pravo poslanje Crkve, Crkva poslana u svijet da naviješta i svjedoči, posadašnjuje i proširuje otajstvo zajedništva koje izgrađuje nju samu.

Danas, na završetku molitvene osmine za jedinstvo kršćana, podjela nas kršćana bi morala izazvati rane u našem srcu jer je to znak da Krist nije potpuno u nama, da dopustimo da nas milosrđe Očevo obrati. Vjerovati u Krista znači željeti jedinstvo, željeti Crkvu, željeti vječni život koji je jedinstvo Oca, Sina, Duha. Ova snažna želja za jedinstvom očituje se u molitvi za jedinstvo, u dubokom obraćenju srca Kristu, u poslušnosti istini vjere, isključujući svaki redukcionizam i svaku prividnu suglasnost, izbjegavajući ono što kardinal Walter Kasper, dugogodišnji Predsjednik papinskog vijeća za jedinstvo kršćana, zove „ekumenizmom milovanja“, odnosno jedan način kurtoaznih susreta uz jelo i piće, da bismo rekli jedni drugima da imamo puno zajedničkih stvari, radovati se, dijeliti komplimente jedni drugima, a ne govoriti o svojim posebnostima.

Lijepo je usredotočiti se na ono što nas ujedinjuje, ali to ne smije biti zaborav značajnih razlika. Samo se suočavanjem s razlikom razumijemo tko smo i dijalog postaje moguć.

6. Drugi vatikanski ekumenski sabor nije stavio ekumenizam kao neku drugotnu, sekundarnu temu, već ju je učinio jednim od svojih središnjih prioriteta: 'Promicanje ponovne uspostave jedinstva među svim kršćanima jedan je od poglavitih ciljeva Svetoga ekumenskog Drugoga vatikanskog koncila, stoji u dekretu o ekumenizmu „Unitatis redintegratio“ (UR, 1). Sveti papa Pavao VI. često je naglašavao da je ekumensko zbližavanje između podijeljenih kršćana jedan od središnjih ciljeva, duhovna drama zbog koje je sazvan Koncil te u proglašenju dekreta o ekumenizmu, na kraju trećeg zasjedanja Koncila, izjavio da je dekret razjasnio i dovršio Dogmatsku konstituciju o Crkvi.

Jedinstvo je temeljna kategorija kršćanske vjere. Sveto pismo i predaja Crkve slažu se u potvrdi da su odvajanje i podjele posljedica grijeha za Bibliju.

7. Draga braćo i sestre!

Slaveći blagdan obraćenja sv. Pavla, tog gorljivog progonitelja Crkve Kristove, ali još gorljivijeg navjestitelja Kristova Evanđelja, sve do prolijevanja vlastite krvi, želimo u ovoj euharistiji moliti milost vlastitog obraćenja.

Svetopisamski pojam metanoia znači zapravo promjenu smjera, puta.

Savao je krenuo u Damask kao progonitelj, a u Damask ušao i iz njega izišao kao Isusov apostol, kao Pavao.

Pavao nam svjedoči da je obraćenje moguće. Bitan preduvjet obraćenja je susresti Isusa Krista.

Neka nam ova euharistija u kojoj istinski i stvarno susrećemo živoga Isusa Krista bude izvorom snage za naše svakodnevno obraćenje, promjenu srca, promjenu života prema svemu onom što je dobro, plemenito, ispunjeno Božjim Duhom. Amen.