Vijesti

Datum

Link

 

 

Támogató BETHLEN GÁBOR Alapitvány

 

 

Home
Vijesti


Rastanak od našega rektora mons. Jozsefa Mioč.... Ispis E-mail
Srijeda, 21 Veljača 2024 13:06

Na ovu temu je pisano više u osmrtnici u prošlom broju Zvonika.

24. svibnja 2023. prešao je u vječnost naš rektor Josip Mioč (József Miocs) u 82. godini života i 55. godini svećeništva. Godinama se tiho borio protiv teške bolesti koja ga je konačno, po Božjoj providnosti, nadvladala. Dva dana prije smrti je još obilazio ured Tajništa, zbornicu i radio na nekim spisima. U utorak, 23. svibnja je prebačen u bolnicu iz koje ga je naš Otac nebeski 24. u srijedu pozvao k sebi.

U četvrtak, 25. svibnja je naša mala zajednica, u sjemenišnoj kapeli, imala misu zadušnicu za rektora.

Misa zadušnica za širi puk je bila u petak, 26. svibnja, u subotičkoj katedrali u 17.30 h. Sprovodna misa je bila u Kuli u subotu, 27. svibnja u 11.00 h a sprovod u 13.00 h na groblju u Kuli.

Svi učenici naše gimnazije koji su mogli bili su na sprovodu.

Rektoru mons. Josipu Mioč želimu pokoj vječni i doviđenja u nebu !

 

Antonij Kontra i Nikola Vukić

Subotica, 01. srpanj .2023.

 
In memoriam Mons. József Miocs Ispis E-mail
Srijeda, 21 Veljača 2024 13:03

Rektor malog sjemeništa „Paulinum”  i ravnatelj Biskupijske klasične gimnazije „Paulinum”,  mons. mr. art. József Miocs, papinski prelat i naslovni opat, preminuo je u subotičkoj bolnici u jutarnjim satima 24. svibnja, u 82. godini života i 55. godini svećeništva.


Monsinjor Miocs rođen je u Kuli 16. travnja1942. godine, od oca Stanislava i majke Éve. Studij teologije pohađao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 1961. do 1969. godine. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1968. u Subotici. Dana 25. srpnja 1968. imenovan je misnikom u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Bečeju, gdje je djelovao do 1. srpnja 1969. Župnim vikarom u Župi sv. Terezije Avilske u Subotici imenovan je 15. kolovoza 1969., a nešto kasnije i bilježnikom u Biskupijskom ordinarijatu. Nastavnikom pjevanja u gimnaziji „Paulinum“ imenovan je 4. rujna 1970. i prvim prefektom malog sjemeništa. Radi nastavka studija crkvene glazbe upućen je u Zagreb 12. rujna 1973. Članom Liturgijskog vijeća za svetu glazbu imenovan je 27. veljače 1974. Studij na institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu završio je 25. lipnja 1975. uz titulu „artifex musicae sacrae“. Bio je profesor glazbe i crkvenog pevanja u gimnaziji „Paulinum“, te ravnatelj zbora u katedrali – bazilici sv. Terezije Avilske. Pomoćnim duhovnikom malog sjemeništa imenovan je 22. kolovoza 1975. Od 1. veljače 1980. je proravnatelj, a od 5. studenog iste godine ravnatelj „Paulinuma“.

Rektorom sjemeništa imenovan je 15. studenog 1988., a braniteljem siromašnih bio je od 9. studenog 1989. do 31. listopada 1991. Biskupski konzultor je bio od 30. studenog 1989. do 25. svibnja 1995. Naslovnim kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 6. srpnja 1992. Članom Prezbiterijskog vijeća i Vijeća za liturgijsku glazbu imenovan je 11. ožujka 1996., a članom Vijeća za sjemeništa BKJ 10. listopada1998. Na čast prelata Njegove Svetosti imenovan je 23. rujna 2004., a opatom sv. Marije od Szőrega 15. travnja 2013. Bio je član IAH – Svijetskog himnološkog društva, CEDAME – Europskog crkvenog glazbenog društva, Mađarskog društva crkvenih glazbenika i Hrvatskog društva crkvenih glazbenika. Bio je i skladatelj te je skladao „Missu Theresijanu“ (Misa sv. Terezije – za jednoglasno i višeglasno pjevanje). Objavio je slijedeća djela: Pjevajte Gospodinu (zbirka višeglasnih djela), Orgulje Subotičke biskupije, Psalmi (za pjevače). Među brojnim drugim nagradama, odlikovan je i Viteškim križem mađarskog reda za zasluge.

 
Uskrs Ispis E-mail
Ponedjeljak, 19 Veljača 2024 12:54

Tko to još ne voli pjevati ,,Hosana’’ na Cvjetnicu i ,,Aleluja’’ na Uskrs?! Da bi postojala ova dva poklika, moralo je biti i onoga ,,Raspni ga’’ na Veliki Petak. Iz ljubavi prema svijetu svoj ovozemaljski život Isus je završio teškom mukom, te smrću na križu. ,,Jer je Bog tako ljubio svijet da nam je dao svog jedinorođenog Sina, da svaki koji u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni’’. (Iv 3, 16)  Uz njega skoro nitko nije ostao, svi su se njegovi najbliži razbježali i ostavili ga samoga. Mislili su da je ovoga puta zlo uspjelo pobijediti dobro. Međutim, to se nije dogodilo. Isus je nakon tri dana uskrsnuo od mrtvih. Događaj njegova uskrsnuća predstavlja najvažniji trenutak povijesti čovječanstva – Život je pobijedio smrt. Radosna vijest uskrsa prvo je bila naviještena Isusovoj majci i pobožnim ženama koje su ga pratile.

Ova činjenica je veoma bitna, jer žena u Starome zavjetu nije mogla biti svjedokom. Krist na ovaj način obznanjuje davno zaboravljenu istinu: muškarac i žena su jednaki u svom dostojanstvu pred Bogom! Istoga dana, Spasitelj  se u tjelesnom obliku ukazuje svojim učenicima i tako raspršuje njihovu nevjeru. Gospodin šalje Duha Svetoga na apostole, koji primaju dar jezika i odlaze po svem svijetu šireći poruku Evanđelja, što je i dan – danas obveza svih kršćana. Kristova muka i križ putokaz su nam k vječnom Uskrsu. Dakle, prigrlimo svaki svoj križ i pođimo za Njim, kako bismo imali vječni život i bili uvijek u Spasiteljevoj blizini.

 

Antonij Kontra

 
Markov dan Ispis E-mail
Ponedjeljak, 19 Veljača 2024 12:50

Liturgijski kalendar 25. travnja slavi dan sv. Marka, jednog od četiru evanđelista. Sveti Marko nakon što se pristupio apostolima, najprije je bio sljedbenik sv. Petra apostola, a zatim sljedbenik sv. Pavla na njegovim misijskim putovanjima. Ipak sv. Marko je bio najvjerniji sv. Petru. Pošto su rimljani i apostoli vidjeli da je sv. Petar ostario, zamolili su sv. Marka da napiše ono što je sv. Petar njima navjestio. Sv. Marko je bio osnivatelj Aleksandrijske crkve i prvi biskup toga grada, gdje je kasnije podnio mučeničku smrt. Njegovi smrtni ostaci su kasnije odnešene u Veneciju gdje do danas ne samo venecijanci, nego ga cijela Crkva slavi. Sjemeništarci „Paulinuma“ svake godine na poseban način slave dan sv. Marka, prije svega jer je jedan od najvećih svetaca i pisaca evanđelja, a zatim jer njegovo časno ime nosi naš duhovnik mons. Marko Forgić. Toga dana uvijek imamo zajedničku svetu misu i zajednički agape, kojim nas časti naš duhovnik.

 
Sjećanje na biskupa Lajča Budanović Ispis E-mail
Ponedjeljak, 19 Veljača 2024 12:47

U velikoj vijećnici Gradske kuće u Subotici, 27. ožujka obilježena je 150. obljetnica rođenja biskupa Lajče Budanovića. Otac i majka biskupa Budanovića bili su Albe i Đula, a živjeli su u u Bajmaku, gdje je Lajčo završio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Subotici i Kalači,  potom odlazi na bogosloviju. Za svećenika je zaređen 1897. godine. Bio je na službi u Santovu, Kaćmaru, Subotici, Novom Sadu, Somboru, Beregu i Baji, a 1920. godine je imenovan župnikom središnje subotičke župe sv. Terezije Avilske. Kao svećenik, bavio se prije svega pastoralno-duhovnim radom. Sastavio je molitvenik Velika slava Božja, kao i još nekoliko drugih molitvenika. Brinuo je za siromašne radnike i materijalno pomagao vjernike u školovanju djecu. Administratorom Bačke apostolske administrature imenovan je 1923. godine, a za biskupa je zaređen 1927. Prva briga bila mu je odgoj budućih svećenika. U prvoj godini upravljanja Bačkom apostolskom administraturom otvorio je mala sjemeništa u Baču i Senti, koja nisu bila dugog vijeka. Konačno je 1938. godine, u zgradama svoje zaklade u Subotici, otvorio malo sjemenište Paulinum, jer je tome, kao i mnogim drugim njegovim planovima, na put stao Drugi svjetski rat. Bavio se i uređivanjem Bačke administrature, te je ustanovio Senat crkvenih općina i sastavio Codex Bačiensis – Bački zakonik. Izgradio je mnoge crkve: na Paliću i Kelebiji, u Dudovoj šumi, Maloj Bosni, Đurđinu, Bačkom Petrovcu, Feketiću, Apatinu i na mnogim drugim mjestima. Započeo je izgradnju katedrale – današnje crkve Uskrsnuća Isusova u Subotici – ali je na put tom poduhvatu stao rat. Također je planirao otvoriti i bogosloviju, ali u tome nije uspio. Djelovao je i na kulturnom području. Zbog toga je, u želji da osnuje katoličko-hrvatski dom, počeo kupovati zgrade u Subotici. Osnovao  je Subotičku maticu, koja je trebala postati središnjom kulturnom institucijom bunjevačkih Hrvata. Osniva također i Zakladu biskupa Budanovića, a njezinu imovinu stavlja pod upravu Subotičke matice. Bio je i dobar poznavatelj prava, kako crkvenog tako i civilnog, te je više puta branio svoje ustanove pred crkvenim i svjetovnim sudovima. Jednu od parnica je i opisao u svojoj knjizi Lukno ili kongrua. Bavio se i književnim radom, a najviše je pisao za Neven i Subotičku Danicu. Za vrijeme rata nije mogao vršiti svoju upraviteljsku dužnost, a 1944. imenovan je generalnim vikarom za dio nadbiskupije. Administratorom ponovo postaje dvije godine nakon toga, odlukom nuncijature u Beogradu. Komunističke vlasti progonile su Crkvu, oduzele joj skoro svu imovinu, zabranjene su crkvene i nacionale udruge, a i sam biskup je fizički napadnut u Somboru 1952., kada je trebao krizmati. Na kraju, biskup Lajčo Budanović umire 1958. godine u Subotici u 85. godini života, izmoren trudom i radom za dobrobit povjerenog mu naroda Božjeg, te počiva u katedralnoj crkvi svete Terezije Avilske u Subotici.

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 4 od 108