U drugom dijelu ekskurzije osim raznih znamenitosti koje su posjetili u samom Istanbulu, učenici su vidjeli i spomen-kuću Ferenca II. Rákóczija, mađarskog feudalca i vojvode, u turskom gradu Tekirdag, kao i ruševine čuvene Troje, grada poznatog ponajviše zbog Homerove Ilijade. Na putu do Troje, đake je zadesila situacija kojoj se nitko nije nadao.

„Kada smo se već približili Troji, dogodilo se nešto što nitko nije mogao očekivati – autobus se pokvario. Pošto smo znali da će popravka potrajati – a potrajala je na kraju dva sata – tražili smo što možemo zanimljivo raditi, da ’ubijemo vrijeme’. Kako smo se zaustavili na autocesti, pokraj jednog skladišta voća, primjetili smo da radnicima treba pomoć oko utovaranja jabuka u kamion, pa smo se ponudili da pomognemo, a oni su nas zauzvrat počastili jabukama. Bio je ovo nezamisliv doživljaj, ali doživljaj za pamćenje.“

„Svima nam je jedan on najljepših doživljaja sa putovanja bila upravo plovidba Bosforom. Istanbul je jedini transkontinentalni grad – grad na dva kontinenta. Nevjerojatno je gledati istovremeno na dva kontinenta – Europu s lijeve i Aziju sebi s desne strane. Ploveći Bosforom, vidjeli smo mnoge znamenitosti ovoga velebnoga grada koje se nalaze duž obale, kao i fantastične viseće mostove duge više od jednog kilometra.“

Ipak, sve dolazi kraju, pa je tako došao i kraj tog putovanja. Paulinci su prošle godine imali priliku posjetiti Rim – „Vječni Grad“ – a ove godine jedan nešto mlađi, ali mnogo veći grad – nazvan Drugim Rimom – sa posve drukčijom arhitekturom, poviješću, kulturom i običajima. Bilo je to iskustvo koje će sigurno dugo pamtiti i sve ono lijepo, kako ono što su vidjeli, tako i događaje i ljude koje su upoznali, „pohranjivati i prebirati u svome srcu“ (Luka 2, 19).

Nikola Vukić

Učenici Biskupijske klasične gimnazije „Paulinum“ sa svojim profesorima, kao i sa učenicima i profesorima iz drugih škola širom Vojvodine, išli su na ekskurziju u Tursku od 19. do 26. listopada. Bila je to nagrada za sudjelovanje u projektu Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine „Afirmacija multikulturalizma i tolerancije“. Mnogo su toga lijepog doživjeli, razne stvari vidjeli, stekli nove prijatelje, a kući su se vratili puni utisaka. Evo što oni sami imaju reći o ovom putovanju:

„Nakon dugog puta, kada smo stigli u Istanbul, najveći grad Turske, odmah smo osjetili koliko je tu drukčije nego u europskim gradovima. Došli smo u jednu potpuno drukčiju sredinu, jednu potpuno različitu kuluru od one na koju smo navikli. Našli smo se u grad koji je veoma star i koji je preživio mnoge ratove i osvajanja. Šetajući kroz grad, mogli smo primjetiti i ostatke mnogih povijesnih građevina: zidine iz rimskoga perioda, obeliske iz doba cara Konstantina, crkve iz prvih stoljeća kršćanstva, a zatim i mnoge džamije i palače izgrađene u vrijeme Osmanskog carstva. U gradu se zaista može primjetiti kolike su se kulture i religije smijenile u njemu kroz njegovu dugu povijest.“

„Obišli smo čuvenu Aja Sofiju – nekada crkvu, sada džamiju – koja je izgrađena u 6. stoljuću po. Kr. Bila je nekada centar Pravoslavlja, a kada su križari zauzeli grad, 1204. godine postala je na kratko katolička crkva. Ipak, nakon dolaska Turaka, ona je pretvorena u džamiju, ali se u njoj i dalje mogu vidjeti neki prekarsni kršćanski mozaici.“

„Kada su Turci zauzeli grad, pravoslavni ekumenski patrijarh se morao preseliti. Nije više mogla Aja Sofija biti središte istočne Crkve. Od tada, pa sve do danas, ekumenska patrijaršija se nazali u dijelu Istanbula po imenu Fener. Patrijarh živi u jednoj skromnoj kući, a pokraj nje se nalazi crkva. Na prvi pogled, spolja, ta crkva djeluje kao mala i beznačajna, ali kada se uđe unutra, potpuno je drukčije, kao da se ulazi u jedan mali ’raj’. Ikone i izvanredno ukrašen zlatni ikonostas, toliko su lijepi da ih je teško riječima opisati. Zaista, gubi se osjećaj da ste u jednom tako velikom gradu, prepunom ljudi, jer je unutra izuzetno tiho i mirno.“ (Nastavak slijedi)