Učenici Biskupijske klasične gimnazije „Paulinum“ sa svojim profesorima, kao i sa učenicima i profesorima iz drugih škola širom Vojvodine, išli su na ekskurziju u Tursku od 19. do 26. listopada. Bila je to nagrada za sudjelovanje u projektu Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine „Afirmacija multikulturalizma i tolerancije“. Mnogo su toga lijepog doživjeli, razne stvari vidjeli, stekli nove prijatelje, a kući su se vratili puni utisaka. Evo što oni sami imaju reći o ovom putovanju:

„Nakon dugog puta, kada smo stigli u Istanbul, najveći grad Turske, odmah smo osjetili koliko je tu drukčije nego u europskim gradovima. Došli smo u jednu potpuno drukčiju sredinu, jednu potpuno različitu kuluru od one na koju smo navikli. Našli smo se u grad koji je veoma star i koji je preživio mnoge ratove i osvajanja. Šetajući kroz grad, mogli smo primjetiti i ostatke mnogih povijesnih građevina: zidine iz rimskoga perioda, obeliske iz doba cara Konstantina, crkve iz prvih stoljeća kršćanstva, a zatim i mnoge džamije i palače izgrađene u vrijeme Osmanskog carstva. U gradu se zaista može primjetiti kolike su se kulture i religije smijenile u njemu kroz njegovu dugu povijest.“

„Obišli smo čuvenu Aja Sofiju – nekada crkvu, sada džamiju – koja je izgrađena u 6. stoljuću po. Kr. Bila je nekada centar Pravoslavlja, a kada su križari zauzeli grad, 1204. godine postala je na kratko katolička crkva. Ipak, nakon dolaska Turaka, ona je pretvorena u džamiju, ali se u njoj i dalje mogu vidjeti neki prekarsni kršćanski mozaici.“

„Kada su Turci zauzeli grad, pravoslavni ekumenski patrijarh se morao preseliti. Nije više mogla Aja Sofija biti središte istočne Crkve. Od tada, pa sve do danas, ekumenska patrijaršija se nazali u dijelu Istanbula po imenu Fener. Patrijarh živi u jednoj skromnoj kući, a pokraj nje se nalazi crkva. Na prvi pogled, spolja, ta crkva djeluje kao mala i beznačajna, ali kada se uđe unutra, potpuno je drukčije, kao da se ulazi u jedan mali ’raj’. Ikone i izvanredno ukrašen zlatni ikonostas, toliko su lijepi da ih je teško riječima opisati. Zaista, gubi se osjećaj da ste u jednom tako velikom gradu, prepunom ljudi, jer je unutra izuzetno tiho i mirno.“ (Nastavak slijedi)