Hodočašće Paulinca na križnom putu mladih Subotičke biskupije 2024.
Hodočašće Paulinca na križnom putu mladih Subotičke biskupije 2024. Ispis
Petak, 22 Ožujak 2024 13:57

Svanuo je i taj dan! Po svoj prilici, 9.3. je mogao biti kišovit ali Gospodin je htio drugačije. Sunce je dočekalo 130 mladih hodočasnika i onih koji se tako osjećaju. Hodočašće je započelo koncelebriranom svetom misom u crkvi  Isusa Radnika – Subotica, kod SUP-a.

Nakon mise započeo je križni put prvom postajom koja je govorila o nepravednoj osudi, krivom prosuđivanju. Vrlo često se i sam susrećem s istim i mogu zamisliti Isusovu bol. Cijeli križni put pored svoje težine i žrtve pređenih preko 24 ooo koraka donio je nešto duhovno mnogo dublje.

Sa nama su hodali mladi iz Iloka – Hrvatska u pratnji fra. Grgura, Somborski postulanti karmelićani, subotičane su pratili fra. Ivan Miklenić, vlč. Dušan Balažević, vlč. Vinko Cvijin i vlč. Bende Žolt, koji je vozio auto.

Tri postaje smo imali u Subotici, a zatim smo Palićkom pješačkom stazom stigli do župne crkve Marije Kraljice svijeta na Paliću. Ovu dužu rutu ispunili smo pjesmom, molitvom krunice i razgovorima.

Došla je i zaslužena pauza. Palić je idealan za opustiti se i uživati u prirodi. Nakon pauze krenuli smo pješačkom rutom pored Palića. Nosio sam križ između dvije postaje i moram priznati da svaka žrtva ima smisao iako ga ne vidimo odmah. Išli smo 3. sektorom do marijanskog svetišta Bunarić gdje smo imali pauzu za ručak.

Izuzetno društvo, izuzetno mjesto, izuzetno vrijeme, izuzetan ručak. Bogu hvala na svakom minutu. Dvanaesta postaja nalazila se kod senćanskog groblja. Kao i svaki puta, tako i sada, učinili smo žrtvu šutnje do 13. postaje koja je bila na Prozivci. Bližio se kraj hodočašća, noge su bile sve teže, srce sve drhtavije zbog skorog rastanka od prijatelja ali sretno, jer žrtvu dana mogu prikazati za svoje i nakane najmilijih. Četrnaesta postaja i završna molitva se čitala u crkvi sv. Roka gdje nas je pozdravio tamošnji župnik prečasni Andrija Anišić.

Ovih 24 km i 7 sati hoda bilo je važno jer smo svjedočili svoju vjeru prolaznicima, noseći križ, moleći i pjevajući. Slike oproštaja od dragih ljudi pune su emocija i poziva da se i slijedeće godine nađemo na istom mjestu.

Filip Svirčev