Dan Biskupijske klasične gimnazije i proštenje sjemenišne kapele proslavljen je 25. siječnja. Pošto u ovoj školskoj godini gimnazija bilježi 55. obljetnicu postojanja, zato su bili pozvani nekadašnji paulinci, a sada biskupi. Od njih četvorice pozvanih prisutni su bili, mons. Rrok Gjonlleshaj, barski nadbiskup i mons. Kiro Stojanov, skopski biskup i apostolski egzarh. Svetu misu je predvodio i propovijedao na hrvatskom jeziku mons. Stojanov. Biskup je rekao, kad god se navrati u sjemenište „Paulinum“ uvijek to čini s ushićenjem i s radošću. Rekao je da uspomene, koje ga vežu za ovu instituciju u kojoj je sam primio prve korake formacije prema svećeničkom putu, zato je na neki način „Paulinum“ ugrađen u njegovu osobu.

Nadalje, biskup je iznio životni put svetoga Pavla apostola. Naglasivši, kako je on od progonitelja postao stup Crkve. U zajedništvu Crkve usadio neizbrisive, tajne temelje vjere. Konačno je rekao; meni je život Krist! Od progonitelja, koje mu se objavio Krist kao Crkva, dostigao je uzlaznu putanju do konačnog jedinstva s Kristom, tvrdeći: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni.“

Draga braćo i sestre, imajmo sve ovo na umu. Živimo u vremenu u kojem se Crkva ne samo kao institucija, nego kao i otajstvo stavlja na margine suvremenog svijeta i u svijetu se religija kao rečenica: Krist, Da, Crkva, Ne. Ima li Crkve bez Krista? Papa Franjo često tvrdi da Crkva nije „asocijacija“, nije dobrotvorno društvo, ona je u biti otajsveno tijelo Kristovo. No, i kao takva se gura iz suvremenog društva na stranu, osobito u Europi i Americi, a u arapskom svijetu su krvava progonstva. Kao da se direktno društvo našeg vremena bori protiv Krista. Ne želi ga se prihvatiti, kao suvremenika naše civilizacije. U takvom mentalitetu u kojem Bog nema mjesto, gubi se i smisao čovjeka. Bez vjere u Boga, nema prave antropologije. Bog je postao čovjekom u Isusu Kristu da nam objavi vrijednodst „čovjeka“. Društvo koje se na veliko deklarira kao humanističko je zapravo sve više nehumano. Toga smo svi svjedoci. Čovjek je postao roba i to po tržišnoj vrijednosti. Takav nehumani humanizam, ubio u čovjeku dostojanstvo i red vrednota. Crkva je ušutkivana, pozvana na stup srama. Mnogi ljudi su posumnjali, posustali i uklonili se. Svjedoci smo praznih crkava. Može li to biti normalno? Papa Benedikt XVI. tvrdi da je istina da Crkvu ne čine crkvom statistike, nego Duh Sveti. No, papa tvrdi da smo za naše vrijeme mi sami odgovorni. Nije odgovorna prošlost na koju se često pozivamo, nije odgovornost tuđa. Nije apostolima bilo teže navješćivanje Blage vijesti, nego nama danas.

Na dan kada slavimo obraćenje svetoga Pavla i nama stoji taj poziv i poticaj. Što je u tom i u takvom svijetu naš „Paulinum“? Prije 55 godina prilikom otvaranja „Paulinuma“ pater Duda, franjevac i bibličar rekao je biskupu Zvekanoviću: „Preuzvišeni, sada novo vino u nove mješine“, citirajući Isusove riječi, koje vrijede i danas. Biskup Zvekanović je shvatio poruku dobrog franjevca. Ako sada govorimo o  novim izazovima i novim vremenima, pokušajmo pogledati ulogu „Paulinuma“ kao „novo vino u novim mješinama“. Nije li „novi izazov“ otvoriti vrata klasičnoj gimnaziji u prostorima, gdje je još jaki utjecaj klasične kulture? Nemamo ustanove, koja bi u jednom objektu ispunjavala dva poslanja: odgojno-obrazovno. A iskustvo katoličkih škola i internata nas snažno potiču da o tome razmišljamo i da nešto činimo. Imamo u okruženju jasne znakove, koje bih čak nazvao čudom našega vremena. To su katolički školski centri. Kolika je snaga tih ustanova za katolički indentitet u suvremenom društvu? Neke su istine, pa i povijesne, vječne. Tako je i istina u katoličkim školama, kao što je i „Paulinum“ kao odgojno-obrazovno sjeme za rađanje novog i boljeg društva. Isto tako je istina rečenica sv. Karla Boromejskog: „Da je jedno sjemenište zjenica oka biskupije“ koja se ne smije zatamiti u jednoj crkvenoj pokrajni. Volio bih, kada bi se našao neki Ananija, kao u Pavlovom životu i otvorio oči nama, apostolima našega vremena, da unaprijedimo život našeg „Paulinuma“ u smislu rečenice iz Evanđelja: „Novo vino u nove mješine“. Amen.