Nakon II.svjetskog rata , mnogo toga se promijenilo. Nastale su nove granice, nova državna uredjenja, preseljavanje naroda i nove države. Pokrajinu Vojvodinu pogodila je velika seoba starog stanovništva i dolazak drugih naroda. Najviše su pogođeni vojvođanski nijemci. Oni su pobjegli, ili su odnešeni ili su ubijeni. Stanovnici Bačkog Brestovca  doseljeni su bili za vrijeme vladavine carice Marije Terezije (1740-1780). Oni koji su ostali iza rata i poratnih godina, priredili su izložbu o njihovom nekadašnjem životu i radu . Izložbu je organizirala profesorica u miru Erna Offenbaecher Vizin sa njemačkom udrugom „Maria Theresiapolis“. Izložba pod nazivom „Sjećanje“.  Na izložbi smo vidjeli slike, fotografije, relikvije i razne predmete, koji se vežu za život nekadašnjih bačkih nijemaca.  Na otvorenju izložbe, govorila je i naša profesorica, a zbor „Edelweiss“  je pjevao nekadašnje karakteristične njemačke pjesme.

Vjernici iz župe Sv.Nikole u Cavtatu na čelu sa svojim župnikom Don Matom Karamatićem, posjetili su hodočasnička mjesta i biskupije u Republici Srbiji. Prije svega hodočastili na mjesto srijemskih mučenika u Mitrovicu, a zatim su posjetili nadbiskupiju Beograd. U Petrovaradinu  posjetili su sjedište Srijemske biskupije i petrovaradinsku tvrđavu, a nakon toga su hodočastili na Tekijama.

15.studenog su došli u Suboticu. Posjetili su znamenitosti grada, gimnaziju i sjemenište „Paulinum”.  Preč. Don Mato Karamatić je bio učenikom Paulinuma i zato su čak u dva navrata bili u Paulinumu. Prije podne primio ih je mons. Jožef Mioč rektor, proveo ih kroz zgradu i pokazao im školske i kolegijske prostorije. U poslije podnevnim satima hodočasnici i paulinci imali su zajedničku sv. misu, koju je predvodio Don Mato. Pod sv. misom je govorio neposredno i oduševljeno o svojim danima i doživljaljima u „Paulimunu”. Pozvao je sve na molitve za zvanja i za „Paulinum”, gdje je on proveo nezaboravne dane i dobio dobre temelje za daljnji studij i rad u životu. Poslije sv.mise susret je nastvaljen u restoranu „Bunjevačko kolo”. Paulinci su zahvalni  preč. g. Mati na ohrabrujućim riječima , na poklonima i na zajedništvu u restoranu.

Župa Kucura se nalazi u srednjoj Bačkoj  i pripada kulskom dekanatu. U selu najvećim dijelom stanuju rusini, koji su grkokatolici. Zatim, srbi pravoslavne vjere, a u manjini su madjari i hrvati rimokatolici. Selo ima tri lijepe crkve, grkokatoličku, rimokatoličku i u novije vrijeme sagrađenu pravoslavnu crkvu. Crkve su ponos i simboli sela, na koje su stanovnici jako ponosni. Rimokatolička crkva je građena 1859. godine u čast Sviju Svetih.  Ona je dugačka 25 metara, širina 8 m,unutrašnja visina 10 m., a toranj je visok 29 metara. Poseban ukras crkve je glavni oltar sa slikom, zatim kipovi Srca Isusova i srca Marijina, radovi tirolskih  majstora. Župa je malobrojna, ali ta mala zajednica je složna i ponosni su na svoju crkvu. U zadnjim godinama uvijek je nešto popravljeno i obnovljeno, pa tako i sama cijela crkva. Proštenje se drži uvijek na dan Sviju Svetih.  I ove godine je tako bilo,  kada je slavljena još i 160. obljetnica  postojanja crkve. Dvojezičnu sv. Misu i propovijed  držao je mons. Jožef Mioč, rektor „Paulinuma.”  Sumisnici su bili: vlč. Karoly Szabady, župski upravitelj, dekan preč. Gyorgy Juhasz, Tibor Zsunyi, srbobranski župnik, Vladislav Rac, grkokatolički paroh i otac dr. Jakob Kulič isusovac. U Službi Riječi  pomagali su Anto Nedić, predsjednik crkvene općine i Szilveszter Nagyfeju. Pjevanje su vodili Imre Paska i Marija Mezei. Poslije sv.mise, kler sa vjernicima otišao je na kalvariju, gdje je bila posveta obnovljenih postaja i glavna slika  Uskrslog Isusa, kojeg je slikao mjesni umjetnik  Silvestar Makaj.

Oci salezijanci iz Slovenske provincije godine l965. preuzeli su župu Mužlju u zrenjaninskoj administraturi. Ova župa je bila jedna od najbrojnijih i najaktivnijih u biskupiji, a svećenika je bilo sve manje, radi ratnih i poratnih prilika. Zato je tadašnji upravitelj administrature povjerio župu redovnicima. Od početka su redovnici organizirali osim župskih dušobrižničkih djelatnosti, razne duhovne i kulturne aktivnosti. Salezijanskom redu je naglasak na odgajanju mladih. Uvidjevši potrebe, godine 1995. prihvatili su nekoliko siromašnih učenika u župu, koji su pohađali škole u gradu. Ideja se proširila na internat, i godine 2002. je otvoren kolegij pod nazivom „Emaus“. Tijekom vremena kolegij je proširen i obnovljen a prije godinu dana dobio je veliku dvoranu za tijelesni odgoj. U ovoj dvorani se priređuju razni susreti, takmičenja i sportske discipline. „Paulinum“ kao jedina katolička škola ima dobre odnose sa vodstvom kolegija i od vremena na vrijeme učenici odlaze na susret u Mužlji. U prošlom mjesecu posjetili smo kolegij, imali smo susret i nogometno takmičenje sa tamošnjim mladima. Prilikom posjete ravnatelj kolegija o. Stojan Kalapiš  pokazao nam je zgradu, govorio o životu i radu u kući, a zatim smo sa nekoliko grupa odigrali nogometnu utakmicu.

Među mladima razne sportske discipline uvijek su bile omiljele.  To vrijedi i za učenike Paulinuma. Paulinci imaju prilike prije svega unutar kuće da se bave sportskim aktivnostima, a zatim  i na drugim  terenima, dvoranama u gradu  ili u nekoj školi. Među ovim aktivnostima najradije se igra nogomet. Igra se po grupama međusobno, odnosno takmiče se sa učenicima drugih škola. Za dobru igru potrebne su odgovarajuće sportske patike. Ministarstvo prosvjete ubraja tjelesni odgoj među važne školske predmete. Da se discipline dobro izvode, potrebne su dobre patike. U tom smislu smo nedavno dobili od Ministarstva prosvjete  i od Ministarstva pravde ureda za vjerske zajednice  sportsku opremu i nove sportske patike.

Sat povijesti umjetnosti u gimnaziji „Paulinum”  ne održava se samo u školskim prostorijama, nego profesor odvede učenike i na izložbe, galerije, stilske kuće, crkve i mauzoleje da bi učenici na licu mjesta doživjeli stvarnost  umjetničkog stvaranja.  Nedavno smo posjetili pravoslavno groblje gdje se nalazi  spomenik ratnim žrtvama i Radić kapela. Spomenik je postavljen svim onim vojnicima, koji su stradali za vrijeme II. svejtskog rata.  Kapela Radić je podignuta 1868.godine, koju je dao izgraditi Marija Radić u spomen svoga muža Dušana Radića. Kapela je izvana u stilu klasicizma, a unutrašnjost u baroknom stilu. Ova kapela je još poznata, kao kapela starokatolika, jer tu se održava  po nekada starokatolička liturgija.

U mjesecu listopadu u cijeloj Pokrajini održane su sjećanja i komemoracije  za poginule i nevine žrtve godine 1944.Među nevinim žrtvama bili su i brojni svećenici, redovnici i redovnice. 27. listopada  u župnoj crkvi  Kelebija  služena je sveta misa za žrtve rata i za nevine poginule prije 75. godina, koji su bez  suđenja pogubljeni, ubijeni. Nakon sv.mise, koja je bila prikazana za pogubljene, posvećeni su i vitraži, koji su postavljeni u čast ocima  franjevcima, također žrtvama jednog nepravednog režima. Novosadski franjevci , o.Krizostom i o. Krištof , pošto nisu napustili samostan, nego su ostali sa svojim vjernicima, odnešeni su sa ostalim žrtvama preko Dunava i tamo su ih pogubili. Kelebijska crkva je ukrašena sa raznim vitražima svetaca i mučenika, a sada su još postavljeni novi sa pogubljenim ocima franjevcima. Dvojezičnu svetu misu i propovijed  održao je mons. Jožef Mioč, rektor „Paulinuma”, sa njim je misio još vlč. Laszlo Tojzan. Pod sv. Misom pjevao je zbor Pro musica  i mjesni Dječji zbor. Zbor Pro musica i komorni orkestar izveo je latinsku misu Paula Conrada Wuschinga pod vodstvom vlč. Csabe Pasko. Dječji zbor je pjevao duhovne šansone, a na orguljama  je pjesme pratio Mr. Kornel Vizin. Uz mnoštvo vjernika, na misi su bili još rođaci pokojnika, jeruzalemski vitezi i učenici „Paulinuma”.

Sveti Franjo Asiški spada među najpopularnijih svetaca u katoličkom svijetu. Ne štuju ga samo redovnici franjevci, nego i vjernici po župama. Dan sv. Franje je 4. listopad,  ali slavlje počinje već 3. listopada u predvečerju dana sveca. Na predvečerju se služi obred preminuća sv. Franje. To je spomen večer, kada je sv. Franjo preminuo u okružju svoje braće, koji su se molili za blaženi odlazak sa ovoga svijeta njihovog osnivača.

U predvečerju preminuća se slavi prema ustaljenom redu obred preminuća i u subotičkoj franjevačkoj crkvi. Paulinci svake godine sudjeluju toga dana  na misi i na obredu preminuća. Ove godine sv. misu je predslavio gvardijan samostana vlč. Zdenko Gruber, koji je ujedno propovijedao na hrvatskom jeziku, a na mađarskom jeziku govorio je vlč.mr. Szilard Balcsak, župnik Male Gospe  u Subotici. Nakon svete mise svi su se okupili oko oltara sv.Franje, pjevajući psalam 142, kojeg su braća franjevci pjevali prilikom preminuća sv. Franje.

Pod lozinkom " S krilima i s korjenjima" priređen je susret mladih u Mužlji. Susret je organiziran s pozivom zrenjaninskog biskupa dr.Laszla Nemet SVD na razini biskupije i održan je u kolegij .Emaus", Prvo predavanje pod naslovom "S korjenjima" održao je glumac Csaba Pindroch iz Budirnpešte. Drugo predavanje je glasilo" S krilima", kojeg je iznio franjevac Hugo Guja iz Koložvara. Na susretu je cijelo vrijeme sudjelovao i biskup Nemet, komu je bio upriličen tema "Pitaj biskupa", a zatim je sljedio  neposredan razgovor. Na cijelo dnevnom susretu mladi su imali prilike razgovarati sa gostima franjevcima iz Rumunjske, sa paulincima iz Subotice, zatim sa kolegijalcima iz Mužije i iz Zrenjanina. U dvorani za fizičku kulturu, održani su po grupama razne aktivnosti i igre. Za duhovne razgovore, molitve i klanjnje Presvetom Sakramentu, sudionici su imali prilike otići u kapelu kolegija ili u župnu crkvu. Za vrijeme susreta mladi su bili ugošćeni jelom i pićima ne samo u podne, nego i na kraju čak sa bogatim agapeom, kojim ih je biskup častio.

Sredinom rujna na Paliću su održani jubilarni .Berbanski dani". Ova manifestacija se održava već točno 30 puta, koja je već tracionalna u čast berbe grožđa i drugog voća, po kojima je naš kraj prepoznatljiv. Posjetioci su mogli imati bogat gastronomski program, bazar rukotvorevina, prerađevine meda, voća, vina i rakije. Uz to je priređen i zabavni program plesa, glazbe i igraonice za djecu. Na ovogodišnjim danima berba učestvovali su i vitezovi vina, zvani "Arena Zabatkiensis" i po prvi puta biranje "kraljice berbe". Paulinci svake godine posjećuju berbanske dane, prije svega jer je ta manifestacija prilika za rekreaciju i za upoznavanje mnogovrsnih prirodnih proizvoda .Nakon obilaska sajma, prema dugogodišnjem običaju, i sad nas je počastio državni tajnik IMRE KERN sa jelom i pićem.