Zajednica „Paulinuma”  prema mogućnostima, rado ide na susrete i posjete po župama. Susreti su radi sticanja iskustava za  paulince, a zatim da vjernici vide sjemeništarce i učenike jedine katoličke škole na našim prosotrima. Svaki susret počinje sa sv. misom . Iza sv.mise je druženje sa djecom i mladima, odnosno razgovori sa vjernicima, koji fizički, materijalno i moralno podržavaju tu važnu ustanovu biskupije.

U poslije podnevnim satima se organiziraju neke slobodne aktivnosti, koji su vezani sa pobližem upoznavanju i na nekim školskim programima. Paulinci su bili 24. ožujka u posjeti župi Čantavir, a 31. ožujka na Kelebiji. Kao i u prijašnjim godinama učenici su bili lijepo primljeni i prihvaćeni,  te se vratili  u „Paulinum” sa nezaboravnim doživljajem i dobrim iskustvima.

Subotička samouprava po drugi puta je organizirala Dane riba, odnosno Riblji festival. U centru  grada , oko  kipa Presvetog  Trojstva na postavljenim standovima posjetioci su mogli vidjeti   i  uvjeriti se sa bogatim vrstama riba, koje se nalaze u Vojvođanskim rijekama i jezerima. Posebnost je bila veliki akvarij u kojem su bile predstavljene najznačajnije vrste riba. Cilj Dana riba, odn.festivala bio, da se prizove pažnja na mnogovrsne ribe u našim vodama, a  zatim  da se upozori  stanovništvo na zdravu riblju hranu.

Svetom Josipu među svetima, pripada najčasnije mjesto, jer je bio zaručnik Blažene Djevice Marije i poočim Isusa Krista. Bez obzira u koje liturgijsko vrijeme pada dan sv. Josipa, uvijek se slavi kao svetkovina. U Paulinumu dan sv. Josipa  se slavi sa posebnom pažnjom, prije svega radi časnog sveca, a zatim radi toga, što naš ravnatelj nosi ime tog velikog sveca. Svake godine u predvečerju svetkovine Paulinci priređuju prigodni program u čast sveca i za imendan rektora. Na sam dan se služi u sjemenišnoj kapeli svečana sv.misa, a zatim je slobodan raspored i blagdansko raspoloženje. Naša zajednica uvijek rado čeka taj dan i unatoč toga, što nema nastave, dan je ispunjen bogatim sadržajem.

Otac Ohoiledwarin Elias, redovnik verbita, rodom iz Indonezije, koji  privremeno služi u zrenjaninskoj biskupiji, imao je predavanje u Kulturnom centru „Nepkör“.  Tema predavanja je bila,“Čekaj, poštuj i ljubi“. Predavanje je bilo namjenjeno srednjoškolcima ali ulaz je bio slobodan svim zainteresiranima. Velika dvorana je bila puna slušatelja, koji su sa interesiranjem pratili riječi, odnosno sviranje na gitari oca Elijasa. Iza predavanja mnogi su ostali na neposrednom i osobnom razgovoru sa predavačem.

Subotička crkva Male Gospe, koja se inače zove Mala crkva osnovana je 1926. godine. Kapela je sagrađena 1929.godine, a proširena je 1936. godine. Kapela je služila najprije tzv. vikarijatu, a od 1956. podignuta je na rangu župne crkve. Teritorijalno spada među najveće župe i najaktivnije u gradu, a i u biskupiji. 17.ožujka u nedjelju paulinska zajednica je bila pozvana na svetu misu i na susret sa djecom i sa vjernicima. Sv.misu je predvodio mons. Jožef Mioč rektor, s njim su sumisili prefekt vlč.Laslo Tojzan i vlč.mr. Silard Blačak. U služenju je pomagao još nedavno razređen đakon Čaba Sabo Sepeši. Učenici Paulinuma su aktivno sudjelovali na svetoj misi, a poslije su razgovarali sa djecom i sa mladima. Zajednički susret je završen u vjeronaučnoj dvorani  gdje su svi prisutni čestitali imendan župniku Silardu.

Korizmeni vrijeme predusreću poklade. U pokladama se izvode različite vesele priredbe, zabave, balove i spektakularne povorke. U školama i u drugim zavodima za poklade priređuju zabavne večeri ili šaljivi programi. U gimnaziji i sjemeništu „Paulinum“ je stari običaj, da dan prije pepelnice učenici priređuju  veselu večer. Tako je to bilo i ove godine. Okupljeni u velikoj dvorani, svaki razred je izveo neku komičnu točku, bila to recitacija, pjesma, oponašanje predpostavljenih, ili koja instrumentalna točka. Zabavna večer je protekla u veselom i ugodnom raspoloženju imajući u svijesti  da pred nama stoji četrdesetnica, odnosno korizma.

Na pepelnici, čistoj srijedi imali smo rano ujutro svetu misu i pepeljanje, koje je  predvovio rektor mons.Jožef Mioč. Rektor je u homiliji naglasio evanđeosku poruku, važnost molitve, posta i odricanja, odnosno milostinju.

Od akreditacije tj.priznanja gimnazije „Paulinum“, školu podržava Republika, Pokrajina i grad Subotica. Pod podržavanjem treba razumijeti da školu sufinanciraju državni organi. Pomaganje je uglavnom u školskom priboru, u školskoj opremi i u raznim pomagalima, koji omogućuju što bolju izvedbu nastave i rad u gimnaziji ali i život u sjemeništu, u internatu. Ove školske godine  od grada Subotice naš zavod je dobio razne zimnice, kompota i meda, upravo ono što nam je manjkalo u ishrani. Samoupravi Subotice smo zahvalni za pomoć koju svake godine dobijemo na drugi način.

U Subotici časne sestre imaju samostane „Marianum“, Bačkih sestara Naše Gospe,zatim sestre Naše Gospe Zagrebačka provincija „Anuncijatu“, te kuća sestara Kćeri milosrđa i samostan Sestara dominikanki sv.Anđela čuvara. Paulinci od vremena do vremena posjećuju subotičke župe i crkve, a zatim i samostane da bi bolje upoznali život i rad  crkvenih osoba i vjernika.  U bliskoj prošlosti  bili smo u samostanu Sestara Naše Gospe u Anuncijati. Tu nas je dočekala s.M.Mirjam Pančić , koja nam je tumačila osnivača reda i svrhu ustanove družbe. U kapeli samostana primila nas predstojnica s.M.Karmela Kovačević. Ona je govorila najprije o svom životu i radu u sjemeništu, a zatim o samostanu i o samoj kapeli. Rekla je da je red do II.svijetskog rata posjedovala  građansku školu, današnju osmoljetku Jovan Jovanović Zmaj sa kapelom. Nakon oduzetka zgrade i kapele sestre su iznijele namještaj i devocionalije i sada te stvari, dakle oltar,svetohranište,slike,kipovi i klupe se nalaze u ovoj kapeli. U prelijepoj kapeli izmolili smo krunicu i pjevali dragoj Gospi, Marijanske pjesme na hrvatskom i mađarskom jeziku.

Prema propisima  Crkve za sjemeništa i za katoličke zavode, svake godine treba  biti barem jednom Dan duhovnosti, odnosno rekolekcija. Sjemenište „Paulinum“  drži se tog propisa i zato su  u prošlosti uvijek  bile duhovne vježbe, a u zadnjim godinama Dan duhovnosti. Biskupijski liturgijski kalendar  za „Paulinum“ za 31 siječanj propisuje Dan klanjanja. Iskoristivši taj dan pobožnosti prema Presvetom  Oltarskom Sakramentu, spajamo ujedno sa Danom duhovnosti. Rekolekciju je počeo 30. navečer duhovnik mons.Marko Forgić. 31. siječnja prije podne slušali smo razmatranje vlč. Lasla Hajdu, kapelana sv.Terezije, a poslije podne je slijedio predavanje preč. Dragana Muharem župnika Male Bosne. Obadvojica  predavača su nas duhovno ojačali sa audiovizulenim pomagalima. Na taj način smo još bolje i dublje proživjeli duhovnost.  Dan duhovnosti je završen sa sv.misom i homilijom ravnatelja mons. Jožefa Mioč.

Subotica – sjemenište Paulinum, 25. siječnja 2019.

Prečasni gospodine rektore sjemeništa,

Braćo svećenici,

Dragi sjemeništarci,

Braćo i sestre u Kristu!

1. Slavlje ove euharistije u kapeli sjemeništa Paulinum vraća me 30-ak godina unatrag, kad sam i sâm, kao sjemeništarac u ovim klupama, u molitvi, u slavlju Euharistije, drugih sakramenata i raznim pobožnostima, tražio odgovore na pitanje, poput onog Savlovog iz Djela apostolskih: „Tko si, Gospodine?“

Povijest svakoga zvanja i poziva je drugačija. Nije svatko poput Savla pao s konja i susreo Isusa Nazarećanina tako jasno kao što ga je Savao susreo.

Za nekoga se taj susret s Nazarećaninom događa u stalnom hodu traženja, u trajnoj čežnji i neprestanom osluškivanju njegovog poziva i svakodnevnog utvrđivanja svoga srca u istini da sam dobro izabrao, jer sam izabrao slijediti Krista. To ne vrijedi samo za svećenike, redovnike, bogoslove i sjemeništarce, nego i za svakoga kršćanina. Pokojni prof. Golub je govorio da je naš Bog – Deus ludens, Bog koji voli igru. Katkada, a možda kod nekoga u životu češće, i igru skrivača. Međutim, to ne znači da on nije Jahve – Prisutni, tu, za nas.

U propitivanju vlastitoga srca: Tko si, Gospodine?, u stalnom traženju i otkrivanju lica Kristova, u hodu za Kristom, kolikogod naši koraci bili nesigurni, važno je znati:

On je onaj koji je Put, Istina i Život i jedini On ima riječi života vječnoga.

2. Blagdan obraćenja sv. Pavla svjedoči o čudima koje može ostvariti Božja milost; obraćenje je konkretan događaj 'Evanđelja milosti', milosrđa koje nas spašava čistom ljubavlju. Nema ništa dobroga u Savlu iz Tarza što bi zasluživalo susret s Uskrslim Gospodinom koji će preobraziti njegov život, a ipak Uskrsli ga susreće, voli ga onakvim kakav jest, jer u srcu oduvijek poznaje tog revnog farizeja, oduvijek poznaje Očev plan za njega, da ga učini posudom izbora da otkrije Tajnu koja je stoljećima skrivena svakom čovjeku. Milost je milost, čisti dar kojim smo zaogrnuti i koji nas mijenja, otvarajući naš pogled, prosvjetljujući nas. U poslanici Galaćanima sveti Pavao govori što se dogodilo na putu za Damask: „Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima“ (Gal 1, 15-16). Uskrsli se njemu objavio. On ga je vidio, reći će u poslanici Korinćanima ( 1Kor 9,1).

3. Damask je bio 'viđenje' Gospodina; bio je to susret s onim koga je Savao žestoko progonio i inicijativa susreta nije bila Savlova, nego Oca nebeskog. Kršćanska zajednica, Crkva je sam Krist: to je otajstveno, ali stvarno poistovjećivanje Krista sa svojom Crkvom. Savao je izabran da postane navjestitelj Božjeg plana i Božjeg nauma u njegovom sadržaju i obliku, a to je jedinstvo svakoga od nas i svih u Kristu kako bismo bili jedno tijelo. Otajstvo Očevog milosrđa jest da su svi, pa čak i pogani, „ subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.“ (Ef 3,6)

4. Apostol više nikada neće zaboraviti te riječi i osjetit će to jedinstvo kao istinsku i dramatičnu stvarnost u isto vrijeme. On će sam osjetiti najradikalnije posljedice. Kršćanima koji su zabrinuti za sudbinu svojih pokojnika jednostavno će reći da ako Krist nije uskrsnuo, ni mrtvi neće uskrsnuti, jer mi smo tijelo Kristovo; Kršćanima koji svoja tijela nude nečistoći reći će potresno: „Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto!“ (1 Kor 6,15); kršćanima koji su podijeljeni na frakcije, Pavao će reći: Zar je Krist razdijeljen?

5. U svjetlu ovih razmišljanja, lakše je shvatiti zašto, upravo prisjećajući se Pavlovog obraćenja, ovih dana molimo za jedinstvo Crkve. Upravo je po njemu, kome je objavljeno pravo poslanje Crkve, Crkva poslana u svijet da naviješta i svjedoči, posadašnjuje i proširuje otajstvo zajedništva koje izgrađuje nju samu.

Danas, na završetku molitvene osmine za jedinstvo kršćana, podjela nas kršćana bi morala izazvati rane u našem srcu jer je to znak da Krist nije potpuno u nama, da dopustimo da nas milosrđe Očevo obrati. Vjerovati u Krista znači željeti jedinstvo, željeti Crkvu, željeti vječni život koji je jedinstvo Oca, Sina, Duha. Ova snažna želja za jedinstvom očituje se u molitvi za jedinstvo, u dubokom obraćenju srca Kristu, u poslušnosti istini vjere, isključujući svaki redukcionizam i svaku prividnu suglasnost, izbjegavajući ono što kardinal Walter Kasper, dugogodišnji Predsjednik papinskog vijeća za jedinstvo kršćana, zove „ekumenizmom milovanja“, odnosno jedan način kurtoaznih susreta uz jelo i piće, da bismo rekli jedni drugima da imamo puno zajedničkih stvari, radovati se, dijeliti komplimente jedni drugima, a ne govoriti o svojim posebnostima.

Lijepo je usredotočiti se na ono što nas ujedinjuje, ali to ne smije biti zaborav značajnih razlika. Samo se suočavanjem s razlikom razumijemo tko smo i dijalog postaje moguć.

6. Drugi vatikanski ekumenski sabor nije stavio ekumenizam kao neku drugotnu, sekundarnu temu, već ju je učinio jednim od svojih središnjih prioriteta: 'Promicanje ponovne uspostave jedinstva među svim kršćanima jedan je od poglavitih ciljeva Svetoga ekumenskog Drugoga vatikanskog koncila, stoji u dekretu o ekumenizmu „Unitatis redintegratio“ (UR, 1). Sveti papa Pavao VI. često je naglašavao da je ekumensko zbližavanje između podijeljenih kršćana jedan od središnjih ciljeva, duhovna drama zbog koje je sazvan Koncil te u proglašenju dekreta o ekumenizmu, na kraju trećeg zasjedanja Koncila, izjavio da je dekret razjasnio i dovršio Dogmatsku konstituciju o Crkvi.

Jedinstvo je temeljna kategorija kršćanske vjere. Sveto pismo i predaja Crkve slažu se u potvrdi da su odvajanje i podjele posljedica grijeha za Bibliju.

7. Draga braćo i sestre!

Slaveći blagdan obraćenja sv. Pavla, tog gorljivog progonitelja Crkve Kristove, ali još gorljivijeg navjestitelja Kristova Evanđelja, sve do prolijevanja vlastite krvi, želimo u ovoj euharistiji moliti milost vlastitog obraćenja.

Svetopisamski pojam metanoia znači zapravo promjenu smjera, puta.

Savao je krenuo u Damask kao progonitelj, a u Damask ušao i iz njega izišao kao Isusov apostol, kao Pavao.

Pavao nam svjedoči da je obraćenje moguće. Bitan preduvjet obraćenja je susresti Isusa Krista.

Neka nam ova euharistija u kojoj istinski i stvarno susrećemo živoga Isusa Krista bude izvorom snage za naše svakodnevno obraćenje, promjenu srca, promjenu života prema svemu onom što je dobro, plemenito, ispunjeno Božjim Duhom. Amen.