Kao u svakoj župi i svakoj crkvenoj instituciji, korizma je počela sa pepelnicom. To se odnosi i za „Paulinum“. Od pepelnice učenici i sjemeništarci se posebno mole i obavljaju pobožnost križnog puta, da bi se tako pripremili za radosti Uskrsa.

Osim križnog puta, stavlja se naglasak na eksorte i posebnog razmatranja kojeg vodi duhovnik sjemeništa.

Dan Biskupijske klasične gimnazije i proštenje sjemenišne kapele proslavljen je 25. siječnja. Pošto u ovoj školskoj godini gimnazija bilježi 55. obljetnicu postojanja, zato su bili pozvani nekadašnji paulinci, a sada biskupi. Od njih četvorice pozvanih prisutni su bili, mons. Rrok Gjonlleshaj, barski nadbiskup i mons. Kiro Stojanov, skopski biskup i apostolski egzarh. Svetu misu je predvodio i propovijedao na hrvatskom jeziku mons. Stojanov. Biskup je rekao, kad god se navrati u sjemenište „Paulinum“ uvijek to čini s ushićenjem i s radošću. Rekao je da uspomene, koje ga vežu za ovu instituciju u kojoj je sam primio prve korake formacije prema svećeničkom putu, zato je na neki način „Paulinum“ ugrađen u njegovu osobu.

Nadalje, biskup je iznio životni put svetoga Pavla apostola. Naglasivši, kako je on od progonitelja postao stup Crkve. U zajedništvu Crkve usadio neizbrisive, tajne temelje vjere. Konačno je rekao; meni je život Krist! Od progonitelja, koje mu se objavio Krist kao Crkva, dostigao je uzlaznu putanju do konačnog jedinstva s Kristom, tvrdeći: „Ne živim više ja, nego Krist živi u meni.“

Draga braćo i sestre, imajmo sve ovo na umu. Živimo u vremenu u kojem se Crkva ne samo kao institucija, nego kao i otajstvo stavlja na margine suvremenog svijeta i u svijetu se religija kao rečenica: Krist, Da, Crkva, Ne. Ima li Crkve bez Krista? Papa Franjo često tvrdi da Crkva nije „asocijacija“, nije dobrotvorno društvo, ona je u biti otajsveno tijelo Kristovo. No, i kao takva se gura iz suvremenog društva na stranu, osobito u Europi i Americi, a u arapskom svijetu su krvava progonstva. Kao da se direktno društvo našeg vremena bori protiv Krista. Ne želi ga se prihvatiti, kao suvremenika naše civilizacije. U takvom mentalitetu u kojem Bog nema mjesto, gubi se i smisao čovjeka. Bez vjere u Boga, nema prave antropologije. Bog je postao čovjekom u Isusu Kristu da nam objavi vrijednodst „čovjeka“. Društvo koje se na veliko deklarira kao humanističko je zapravo sve više nehumano. Toga smo svi svjedoci. Čovjek je postao roba i to po tržišnoj vrijednosti. Takav nehumani humanizam, ubio u čovjeku dostojanstvo i red vrednota. Crkva je ušutkivana, pozvana na stup srama. Mnogi ljudi su posumnjali, posustali i uklonili se. Svjedoci smo praznih crkava. Može li to biti normalno? Papa Benedikt XVI. tvrdi da je istina da Crkvu ne čine crkvom statistike, nego Duh Sveti. No, papa tvrdi da smo za naše vrijeme mi sami odgovorni. Nije odgovorna prošlost na koju se često pozivamo, nije odgovornost tuđa. Nije apostolima bilo teže navješćivanje Blage vijesti, nego nama danas.

Na dan kada slavimo obraćenje svetoga Pavla i nama stoji taj poziv i poticaj. Što je u tom i u takvom svijetu naš „Paulinum“? Prije 55 godina prilikom otvaranja „Paulinuma“ pater Duda, franjevac i bibličar rekao je biskupu Zvekanoviću: „Preuzvišeni, sada novo vino u nove mješine“, citirajući Isusove riječi, koje vrijede i danas. Biskup Zvekanović je shvatio poruku dobrog franjevca. Ako sada govorimo o  novim izazovima i novim vremenima, pokušajmo pogledati ulogu „Paulinuma“ kao „novo vino u novim mješinama“. Nije li „novi izazov“ otvoriti vrata klasičnoj gimnaziji u prostorima, gdje je još jaki utjecaj klasične kulture? Nemamo ustanove, koja bi u jednom objektu ispunjavala dva poslanja: odgojno-obrazovno. A iskustvo katoličkih škola i internata nas snažno potiču da o tome razmišljamo i da nešto činimo. Imamo u okruženju jasne znakove, koje bih čak nazvao čudom našega vremena. To su katolički školski centri. Kolika je snaga tih ustanova za katolički indentitet u suvremenom društvu? Neke su istine, pa i povijesne, vječne. Tako je i istina u katoličkim školama, kao što je i „Paulinum“ kao odgojno-obrazovno sjeme za rađanje novog i boljeg društva. Isto tako je istina rečenica sv. Karla Boromejskog: „Da je jedno sjemenište zjenica oka biskupije“ koja se ne smije zatamiti u jednoj crkvenoj pokrajni. Volio bih, kada bi se našao neki Ananija, kao u Pavlovom životu i otvorio oči nama, apostolima našega vremena, da unaprijedimo život našeg „Paulinuma“ u smislu rečenice iz Evanđelja: „Novo vino u nove mješine“. Amen.

25. siječanj je Dan Svetoga Pavla apostola. Na taj dan držimo uvijek Dan škole i proštenje sjemenišne kapelice. To želimo i ove godine, kada „Paulinum“ bilježi 55. godišnjicu postojanja. Zato na Dan Svetog Pavla apostola, sjetit ćemo se na tu godišnjicu.  Svečana sveta misa će biti prije podne u 10 sati u sjemenišnoj kapeli.

Dragi čitatelji, pozivamo vas i sve zainteresirane, da nam budete dragi gosti i da zajedno proslavimo ovogodišnji Dan „Paulinuma“.

Prva Pravoslavna crkva u Subotici podignuta je nakon povlačenja turaka sa ovih krajeva. Crkva je bila građena od drveta i posvećena Uzašašću Isusa Krista. Ova prva crkva je izgorjela, a zatim između 1723-1725. druga crkva, koja je već građena od čvrstog materijala. Crkvu je dao izgraditi bogati subotički trgovac Nikola Čelebdžija. Crkva je dobila 1726. veoma lijepi ikonostas. Početkom XX. stoljeća crkva je obnovljena i restaurirana. Današnja crkva je u neobaroknom stilu i ukrašena je ikonostasom sa strane bečkog majstora Hansa Lukasa.

Paulinci od vremena do vremena posjećuju i druge crkve i crkvene ustanove i tako su bili prije božićnih dana u gradsku Pravoslavnu crkvu, gdje ih je dočekao i tumačio povijest crkve i pravoslavne crkvene župe paroh g. Miodrag Šipka.

Starački dom „Vila Ancora „  je jedan od najbolje opremljenih domova za stare i bolesne. Ovaj dom se nalazi u najljepšem dijelu  Parka Palić. Pruža uslugu visokog standarda, koji ima 30 apartmana 3 restorana, welness centar i prekrasan vrt. Starci su pod stalnom kontrolom osoblja i liječnika. Livija Biro, direktorica Doma, trudi se da osim raznih priredbi da pruži i nešto na duhovnom planu. Zato nas je pozvala već prošle godine, a i sada da održimo božićni program, kojim bi raspoložili starce za blagdane. Naš program se sastojao od govora, recitacija i glazbenih točaka. Božićne recitacije su recitirali Andraš Hegediš, Leo Der i Stevan Palifrov. Glazbene točke su izvodili Tamaš Kiš, Danijel Hatnađ , David Đuriš i Adam Petrović.

Nakon promjene državne vlasti, Uprava subotičkog radija je zamolio našu gimnaziju, da priredimo za Božić i za Uskrs vjerski program. Tako smo 1991 počeli i od tada redovito pripremaju učenici „Paulinuma“ programe za najveće crkvene blagdane. Godinama smo priredili samo za Subotički radio, a u zadnjim godinama taj program preuzima i Radio Marija i Panon Radio. Sjemeništarci i učenici „Paulinuma“ rado pripremaju ove programe, jer znaju da sa tim emisijama doprinose duhovno uzdignuće i proživljavanje blagdane.

Toplinu tihe radosti došašća i učenici „Paulinuma“ su obilježili paljenjem četiri svijeće na adventskom vijencu. Prvu svijeću radosti smo upalili uz poticajni govor vlč. Szilarda Balcsak, kapelana u subotičkoj katedrali. U svojoj propovijedi naglasio je važnost da budemo budni u našem svakodnevnom životu. Na drugu nedjelju adventa gost nam je bio vlč. Čaba Paško, župnik na Kelebiji, koji je istaknuo kako trebamo sve svoje male ciljeve usmjeriti jedinom pravom cilju, Isusu Kristu. U treću nedjelju adventa nas je uveo vlč. Dragan Muharem, župnik u Maloj Bosni. Vlč. Dragan također je u svom govoru stavio važnost na budnost i pripreme za radosno čekanje rođenje Isusa Krista, koji se rađa u našim srcima. Posljednju svjeću smo upalili uz prisustvo biskupa mons. Ivana Penzeša, koji je prije podijele svečanog blagoslova nama, našim roditeljima, župnicima i cijeloj župnoj zajednici poželio sretan i blagoslovljen Božić i Novu godinu.

Večer uoči proslave svetog Nikole paulinci su obilježili kratkim kulturno-zabavnim programom. Ove godine naša mala zajednica se tradicionalno okupila u velikoj dvorani sjemeništa, gdje je svaki razred imao priliku prikazati jednu izvedbu. Program je počeo uvodnim govorom našeg rektora. Večer je bila bogata raznim točkama, kako glazbenim, tako i oponašanjem, recitacijom, glumom, kratkom predstavom, kvizom i raznim igrokazima. Nakon zabavnog programa došao je sv. Nikola i obdario je svakog od nas skromnim darom. Na samom kraju večeri bila je podijela nagrada pobjednicima u stolnom tenisu. Na posljetku smo prešli za stol gdje smo se poslužili slatkom zakuskom. Kao i do sada program su vodili maturanti.

Na nedjelju Krista Kralja 26. studenog učenici „Paulinuma“ su bili u posjeti u Čantaviru. Gotovo svake godine nas poziva vlč. Robert Utcai da dođemo na susret sa djecom i vjernicima njegove župe. Susret je počeo sa svetom misom, koju je predvodio ravnatelj mons. Josip Mioč, uz koncelebraciji prefekta LaslaTojzana i domaćeg župnika Roberta. U službi riječi su sudjelovali paulinci sa svojim čitanjima, pjevanjima i glazbenim točkama. Misa je bila uzveličana sudjelovaljem gotovo cijele škole, a pod misom su bila podijeljena četiri sakramenta krštenja.Nakon mise bilo je druženje sa prisutnom djecom i mladima, koji su postavljali pitanjapaulincima o njihovom životu i radu. Iz crkve smo otišli u župsku dvoranu, gdje su nam g. župnik i učitelj Antun Nikolić priredili obilan agape. Poslije toga smo još razgovarali i pogledali dva kratka poučna filma. U poslijepodnevnim satima obišli smo mjesnu osnovnu školu i u fiskulturnoj dvorani smo odigrali nogometnu utakmicu sa učenicima sedmog i osmog razreda. Za nas ovakvi susreti mnogo znače, jer stvaramo neposredne kontakte sa mladimaa mi sami stičemo iskustva za naš budući rad. Zahvalni na nezaboravan susretu župniku Robertu i učitelju Antunu.

Obrazovni sustav u našim krajevima uvela je carica Marija Terezija. Prema sustavu uređeno je predškolsko obrazovanje, obavezno školovanje i visoko obrazovanje. Arhijski dokumenti potvrđuju da je već 1778. godine osnovano učiteljsko obrazovanje u Subotici. Učiteljsko školovanje je trajalo četiri godine i kroz koje su učitelji stekli solidno znanje za predavanje i za odgajanje budućih generacija. Promijene u načinu obrazovanja donjete su nakon II. Svjetskog rata. U kasnijim godinama uvijek se nešto mijenjalo, a od 2006. postoji učiteljski fakultet u Subotici. Fakultet pripada Novosadskom sveučilištu, a Dan fakulteta je na dan svete Katarine, koja je zaštitnica studenata. Na proslavi fakulteta i mi smo prisustvovali, jer je dekan dr.sci. Josip Ivanović naš profesor sociologije i psihologije.