Godina 1990. donijela je promjene i izmjene državnih sustava. Prestanak diktature u Rumunjskoj i rušenje berlinskog zida, označio je prestanak socijalizma i preinačenja Istočne Europe. Nakon svih tih promjena, vidjelo se u kakvim teškim prilikama su živjeli ljudi u tim državama. Zapadne države i humatinarne organizacije uvidjevši to, odmah su organizirale razne akcije za pomoć. Među prvima se javila Ost- Europa-Hilfe (Pomoć-Istočnoj Europi) i ‚‚von Boeselager Stiftung’’ (Fondacija Boeselagera), koju je osnovala gospođa Csilla von Boeselager. Njena fondacija je osnovana za pomoć prije svega Mađarske države, Rumunjske i Vojvodine.

Naš rektor se odmah nakon promjene upoznao sa gospođom Boeselager i stupio u kontakt sa njenom fondacijom, koja gotovo 30 godina pomaže učenike i gimnaziju“ Paulinum“. Jedna od organizacije za pomoć je Christiane Träger, a za transponiranje, koja se organizira preko Maltežana je dr. Elisabeth Fessl de Alemany. Prema mogućnostima darovatelja, odnosno neki iz fondacije od vremena do vremena posjećuju primaoce darova u spomenutim državama. Iza Uskrsa darovatelji su posjetili Suboticu i  Paulinum. Nakon posjete sa zadovoljstvom su ustanovili da im je drago, što mogu učenike i gimnaziju  „Paulinum“ pomagati.

Grad Senta spada među najstarija naselja u Vojvodini i upravo zato grad je pun povijesnih, kulturnih i vjerskih znamenitosti. Pošto iz grada Sente uvijek imamo učenike, zato smo odlučili da ćemo ići u posjetu u tom gradu. Prije svega bili smo gosti župnika Eda Mikića. U crkvi sv. Franje imali smo sv. misu, susret sa djecom i sa vjernicima. Misu je predvodio naš rektor mons. Jožef Mioč, a s njime su misili mjesni dekan Oskar Seleš, župnik Edo Mikić i prefekt sjemeništa Laslo Tojzan. Svetu misu su animirali čitanjima, sviranjem i pjevanjem učenici Paulinuma, među kojima je svjedočio i govorio o svom životnom putu učenik Andraš Hegediš.

Nakon programa u crkvi slijedio je kulturni program. Prije svega posjetili smo Gradski muzej u kojem nas je upoznao sa bogatom postavkom i eksponatima muzeja, direktor i muzeolog Atila Pejin. Iza muzeja smo otišli u obnovljenu Gradsku kuću, gdje nam je održao predavanje vodić o gradu, o stilu i značaju gradske kuće, gdje se nalazi originalna izložba o sudbonosnoj Senćanskoj bitci, koja je bila 1697. godine. Tu smo vidjeli originalnu nošnju tadašnjih vojnika, razne slike i dokumente i jedan kratki film o bitci. Poslije filma smo se popeli na vidikovac na visinu od 56 metara sa kojeg smo posmatrali grad, okolicu, pa čak smo vidjeli i tornjeve segedinske katedrale.

Sa kulturnog programa vratili smo se u župu sv. Franje, gdje nas je obilnim ručkom pogostio župnik Mikić. Nakon ručka posjetili smo još u centru grada crkvu sv. Stjepana kralja u kojoj nas je dočekao i tumačio nam znamenitosti crkve dekan Oskar Seleš.