Biskupijska klasična gimnazija “Paulinum” nastavlja suradnju s Radio Marijom. Zato smo ovog puta priredili jednu uskršnju emijisu. Govora je bilo o Velikom tjednu: ulasku Gospodnjem u Jeruzalem na Cvjetnicu, njegovoj posljednjoj večeri na židovski blagdan Pashe, muci, raspeću, smrti i na kraju uskrsnuću. Opisali smo obrede i običaje vezane za ove dane, te neke od njih pojasnili.

»Koja je razlika između ove uskršnje i one božićne radosti? Božićna radost je nutarnja radost, koju samo mi osjećamo. Njoj odgovara latinska riječ gaudium. To je “tiha” radost. S druge strane, uskršnja radost je ona pobjednička radost od koje kličemo na sav glas. Latinski exsultatio ili laetitia. To nije samo radost, to je klicanje zbog naše pobjede – jer je Krist dovršio ljutu bitku za naše spasenje.« - rekli smo u ovoj emisiji.

Hvala našoj profesorici hrvatskog jezika, Đurđici Kostadinović, što nam je pomogla u sastavljanju ovog programa. Zahvaljujemo se osoblju Radio Marije, osobito Dariu Martonu, što su nas ponovno ugostili. Nadamo se da ćemo i u budućnosti nastaviti suradnju, te snimiti još ovakvih emisija.

Svanuo je i taj dan! Po svoj prilici, 9.3. je mogao biti kišovit ali Gospodin je htio drugačije. Sunce je dočekalo 130 mladih hodočasnika i onih koji se tako osjećaju. Hodočašće je započelo koncelebriranom svetom misom u crkvi  Isusa Radnika – Subotica, kod SUP-a.

Nakon mise započeo je križni put prvom postajom koja je govorila o nepravednoj osudi, krivom prosuđivanju. Vrlo često se i sam susrećem s istim i mogu zamisliti Isusovu bol. Cijeli križni put pored svoje težine i žrtve pređenih preko 24 ooo koraka donio je nešto duhovno mnogo dublje.

Sa nama su hodali mladi iz Iloka – Hrvatska u pratnji fra. Grgura, Somborski postulanti karmelićani, subotičane su pratili fra. Ivan Miklenić, vlč. Dušan Balažević, vlč. Vinko Cvijin i vlč. Bende Žolt, koji je vozio auto.

Tri postaje smo imali u Subotici, a zatim smo Palićkom pješačkom stazom stigli do župne crkve Marije Kraljice svijeta na Paliću. Ovu dužu rutu ispunili smo pjesmom, molitvom krunice i razgovorima.

Došla je i zaslužena pauza. Palić je idealan za opustiti se i uživati u prirodi. Nakon pauze krenuli smo pješačkom rutom pored Palića. Nosio sam križ između dvije postaje i moram priznati da svaka žrtva ima smisao iako ga ne vidimo odmah. Išli smo 3. sektorom do marijanskog svetišta Bunarić gdje smo imali pauzu za ručak.

Izuzetno društvo, izuzetno mjesto, izuzetno vrijeme, izuzetan ručak. Bogu hvala na svakom minutu. Dvanaesta postaja nalazila se kod senćanskog groblja. Kao i svaki puta, tako i sada, učinili smo žrtvu šutnje do 13. postaje koja je bila na Prozivci. Bližio se kraj hodočašća, noge su bile sve teže, srce sve drhtavije zbog skorog rastanka od prijatelja ali sretno, jer žrtvu dana mogu prikazati za svoje i nakane najmilijih. Četrnaesta postaja i završna molitva se čitala u crkvi sv. Roka gdje nas je pozdravio tamošnji župnik prečasni Andrija Anišić.

Ovih 24 km i 7 sati hoda bilo je važno jer smo svjedočili svoju vjeru prolaznicima, noseći križ, moleći i pjevajući. Slike oproštaja od dragih ljudi pune su emocija i poziva da se i slijedeće godine nađemo na istom mjestu.

Filip Svirčev

Nadbiskupijsko bogoslovno sjemenište u Đakovu već niz godina organizira vikend susrete za srednjoškolce. Tada se mladićima koji su došli u posjet omogućuje obilazak sjemeništa, daje se prilika da vide kako žive bogoslovi, nauče nešto novo, te prođu kroz duhovnu obnovu.

Ove godine su i učenici naše gimnazije odlučili otići i vidjeti kako žive budući svećenici. Susret je trajao od petka 1. do nedjelje 3. ožujka. Kroz ova tri dana smo imali prilike mnogo toga naučiti, iskusiti i upoznati mladiće iz bogoslovije i raznih krajeva Đakovačko-Osiječke nadbiskupije. Molitveni program su činile molitva časoslova i euharistijsko klanjenje u kapeli, te križni put kroz zgradu bogoslovije. Svakako, vrhunac cijelog susreta su bile mise u đakovačkoj katedrali sv. Petra, trenutno najvećoj aktivnoj crkvi u Hrvatskoj. Organizatori su nam pripremili i radionice, obilazak grada i katedrale, druženje, nogomet, kao i kviz koji je mnogima bio najuzbudljiviji dio susreta. Također, upoznali smo se i s tradicionalnim katoličkim čitanjem Svetog Pisma – Lectio Divina (Božansko čitanje). Mogli smo čuti nešto više o životu u sjemeništu, kao i na koji su to način neki od bogoslova osjetili Božji poziv i njemu se odazvali, te došli u bogosloviju.

Ovaj, malo drukčije provedeni vikend nam je ostavio prelijepi utisak i u njemu smo najiskrenije uživali u svakom trenutku. Svaki od nas se u Suboticu vratio s nečim korisnim: bilo duhovno obnovljen, s novim znanjem i iskustvom, razlučenim pozivom ili riješenim problemom.

Od srca se zahvljujemo zajednici bogoslova i njihovim poglavarima na ovako kvalitetnom i milošću ispunjenom programu.

Antonij Kontra

U Franjevačkoj crkvi svetog Mihovila u Subotici je 2. veljače 2024. na blagdan Prikazanja Gospodnjeg započeta devetnica uoči spomendana Lurdske Gospe. Tom prigodom je proslavljena sveta misa koju je uz koncelebraciju 11 svećenika i posluživanje đakona održao subotički biskup Franjo Fazekaš. Pre mise je iz sakristije prema kapeli Crne Gospe krenula procesija, gdje je biskup blagoslovio svijeće, da bi, nakon toga, procesija sa svijećama nastavila u crkvu. Slavlju je nazočio velik broj vjernika i gostiju – redovnika i redovnica, kako iz naše, tako i iz drugih biskupija, a također su i učenici naše škole imali prilike ministrirati, te time dodatno uzveličati ovo slavlje. Devetnica se u Franjevačkoj crkvi održala na hrvatskom jeziku, u direktnom prenosu Radio Marije, a u stolnoj bazilici – katedrali Svete Terezije Avilske, na mađarskom jeziku. Završnu misu je na spomendan Lurdske Gospe, 11. veljače 2024. u katedrali predslavio biskup Franjo Fazekaš. Toga dana na misnom slavlju kod franjevaca sudjelovali su i vjernici u narodnoj nošnji koji su potom slavlje nastavili na Prelu sićanja u Bunjevačkom kolu.

Antonij Kontra

Na blagdan Obraćenja svetog Pavla, 25. siječnja, proslavili smo Dan škole i proštenje sjemenišne kapele. Svetu misu ovom prigodom predslavio je naš biskup, mons. Franjo Fazekas.

Kao i svake godine, na kraju svete mise, učenici su izveli kratak program, koji se sastojao od nekoliko pjesama, recitacija i govora.

Proslavi su nazočili i György Balogh, predstavnik mađarskog generalnog konzulata, Zsolt Szakállas, tajnik obrazovanja pokrajine, dr. Bálint Pásztor, predsjednik Saveza vojvođanskih Mađara, Imre Kern, zamjenik gradonačelnika grada Subotice, Hajnalka Matin, savjetnica gradonačelnika, Árpád Fremond, predsjednik Mađarskog nacionalnog vijeća, Karolina Bašić, predsjednica Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća, te Gábor Agárdi i Henrik Dér, predstavnici samouprave Grada Subotice. Zahvalni smo im što su odvojili svoje vrijeme kako bi prisustvovali našem slavlju i što podržavaju rad naše škole.

Ono po čemu se ovaj Dan škole razlikovao od prijašnjih jest činjenica da smo ga proslavili bez našeg dugogodišnjeg rektora i ravnatelja, mons. Józsefa Miocsa, kojeg je Gospodin, prije nešto više od pola godine, pozvao k sebi. Zahvalni smo što je toliko dugo vodio ovu školu i brinuo se za nju. Još jedna stvar koja je učinila ovu proslavu drukčijom, bila je podjela službe lektora dvojici bivših paulinaca, bogoslovima Ábelu Gubeni i Ádámu Huszáru. Na kraju svete mise, naš novi rektor, vlč. László Tojzán je rekao: “Pitali su me koji je smisao ove institucije”, onda je rukom pokazao na dvojicu bogoslova i rekao: “Evo ga!”

Smisao ove škole je da nas pripremi na život – neke za posao, neke za dalje školovanje, neke za svećeništvo. Ipak, ono što čini ovu školu posebnom, što je razlikuje od drugih škola, je to što nas ona ne uči samo jezicima, povijesti, matematici… Ona nas – poput našeg zaštitnika, svetog Pavla – uči i kršćanskoj vjeri i moralu. Zato i slavimo Dan škole. Zahvaljujemo Bogu što nas je ovdje okupio i dao nam mogućnost da ga bolje upoznamo.

Prvo polugođe se za nas, vojvođanske učenike, završilo 22. prosinca kada smo nakon četiri mjeseca učenja i vrijednog rada otišli na zimske ferije. Na početku ferija smo proslavili jedan od najvećih i najradosnijih kršćanskih blagdana, rođenje Gospodina Isusa Krista - Božić. Ove godine smo imali i jednu zanimljivu situaciju - Badnji dan je ,,pao’’ na Četvrtu adventsku nedjelju, te smo, kao na primjer, u mojoj župi u Vrbasu ujutru imali misu četvrte nedjelje Došašća, a navečer polnoćke na hrvatskom i mađarskom jeziku. Ovoga Božića obilježili smo i 800. obljetnicu prvih živih jaslica, koje je sveti Franjo napravio u talijanskom gradu Greccio 1223., a iz tog razloga se u jaslicama naše crkve u Vrbasu pojavio sveti Franjo koji je okrenut prema vjernicima. Kroz božićno vrijeme smo između ostalog proslavili i Novu godinu, a uz to i svetkovinu svete Marije Bogorodice.

Ovu godinu sam dočekao u prazničnom duhu, uz uspomene iz prošle i nadi da će 2024. godina biti mnogo uspješnija. Ostatak ferija koji su trajali do 15. siječnja proveo sam u razgovorima i druženju s prijateljima, što uživo, što online, putem društvenih mreža, kao i u planiranju nove 2024. godine.

Antonij Kontra

Učenici Biskupijske klasične gimnazije “Paulinum” po prvi put su gostovali na Radio Mariji, gdje su snimili božićnu emisiju.

U suradnji sa svojom profesoricom hrvatskog, Đurđicom Kostadinović, Nikola Vukić i Antonij Kontra, učenici drugog i četvrtog razreda, sastavili su božićni program u kojem su opisali i pojasnili neke božićne običaje te njihovo značenje, donijeli nekoliko lijepih promišljanja naših papa i biskupa o svetkovini Božića, kao i najpoznatije božićne pjesme. Govorili su o svetom Franji i običaju postavljanja betlehema u crkvama, o paljenju adventskog vijenca u vremenu Došašća i o mnogim drugim običajima koje vezujemo za ovaj veliki blagdan.

Zahvaljujemo Radio Mariji, a osobito Dariu Martonu, koji nas je pozvao snimiti ovu emisiju. Nadamo se da će naša suradnja biti nastavljena i da ćemo u budućnosti snimiti još ovakvih lijepih programa.

Cijelu emisiju možete poslušati na internet stranici Radio Marije Srbije u arhivi, a svima vama, dragi čitatelji, želimo još jednom blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu.

Nikola Vukić

Kao i svage godine i ovoga 6. prosinca proslavili smo spomendan svetog Nikole, biskupa. Naš duhovnik je u popovijedi govorio o životu ovoga poznatog sveca i tradicijama vezanim za proslavu njegova spomendana. Spomenuo je i kakvi su svi običaji bili prisutne ovdje, u sjemeništu, još u vrijeme kada je on bio učenik. Nakon svete mise i večere uslijedio je prigodan program.  Svi sjemeništarci su dobili darove, a rektor je u svom nagovoru naglasio da „trebamo i mi biti sveti Nikola“, te donositi darove drugima, ali prvenstveno da mi sami budemo dar, da se razdajemo za drugoga.

Svima vama, dragi čitatelji, želimo sretan i blagoslovljen Božić i obilje Božjeg blagoslova u Novoj godini koja je pred nama!

U drugom dijelu ekskurzije osim raznih znamenitosti koje su posjetili u samom Istanbulu, učenici su vidjeli i spomen-kuću Ferenca II. Rákóczija, mađarskog feudalca i vojvode, u turskom gradu Tekirdag, kao i ruševine čuvene Troje, grada poznatog ponajviše zbog Homerove Ilijade. Na putu do Troje, đake je zadesila situacija kojoj se nitko nije nadao.

„Kada smo se već približili Troji, dogodilo se nešto što nitko nije mogao očekivati – autobus se pokvario. Pošto smo znali da će popravka potrajati – a potrajala je na kraju dva sata – tražili smo što možemo zanimljivo raditi, da ’ubijemo vrijeme’. Kako smo se zaustavili na autocesti, pokraj jednog skladišta voća, primjetili smo da radnicima treba pomoć oko utovaranja jabuka u kamion, pa smo se ponudili da pomognemo, a oni su nas zauzvrat počastili jabukama. Bio je ovo nezamisliv doživljaj, ali doživljaj za pamćenje.“

„Svima nam je jedan on najljepših doživljaja sa putovanja bila upravo plovidba Bosforom. Istanbul je jedini transkontinentalni grad – grad na dva kontinenta. Nevjerojatno je gledati istovremeno na dva kontinenta – Europu s lijeve i Aziju sebi s desne strane. Ploveći Bosforom, vidjeli smo mnoge znamenitosti ovoga velebnoga grada koje se nalaze duž obale, kao i fantastične viseće mostove duge više od jednog kilometra.“

Ipak, sve dolazi kraju, pa je tako došao i kraj tog putovanja. Paulinci su prošle godine imali priliku posjetiti Rim – „Vječni Grad“ – a ove godine jedan nešto mlađi, ali mnogo veći grad – nazvan Drugim Rimom – sa posve drukčijom arhitekturom, poviješću, kulturom i običajima. Bilo je to iskustvo koje će sigurno dugo pamtiti i sve ono lijepo, kako ono što su vidjeli, tako i događaje i ljude koje su upoznali, „pohranjivati i prebirati u svome srcu“ (Luka 2, 19).

Nikola Vukić

Učenici Biskupijske klasične gimnazije „Paulinum“ sa svojim profesorima, kao i sa učenicima i profesorima iz drugih škola širom Vojvodine, išli su na ekskurziju u Tursku od 19. do 26. listopada. Bila je to nagrada za sudjelovanje u projektu Pokrajinskog tajništva za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine „Afirmacija multikulturalizma i tolerancije“. Mnogo su toga lijepog doživjeli, razne stvari vidjeli, stekli nove prijatelje, a kući su se vratili puni utisaka. Evo što oni sami imaju reći o ovom putovanju:

„Nakon dugog puta, kada smo stigli u Istanbul, najveći grad Turske, odmah smo osjetili koliko je tu drukčije nego u europskim gradovima. Došli smo u jednu potpuno drukčiju sredinu, jednu potpuno različitu kuluru od one na koju smo navikli. Našli smo se u grad koji je veoma star i koji je preživio mnoge ratove i osvajanja. Šetajući kroz grad, mogli smo primjetiti i ostatke mnogih povijesnih građevina: zidine iz rimskoga perioda, obeliske iz doba cara Konstantina, crkve iz prvih stoljeća kršćanstva, a zatim i mnoge džamije i palače izgrađene u vrijeme Osmanskog carstva. U gradu se zaista može primjetiti kolike su se kulture i religije smijenile u njemu kroz njegovu dugu povijest.“

„Obišli smo čuvenu Aja Sofiju – nekada crkvu, sada džamiju – koja je izgrađena u 6. stoljuću po. Kr. Bila je nekada centar Pravoslavlja, a kada su križari zauzeli grad, 1204. godine postala je na kratko katolička crkva. Ipak, nakon dolaska Turaka, ona je pretvorena u džamiju, ali se u njoj i dalje mogu vidjeti neki prekarsni kršćanski mozaici.“

„Kada su Turci zauzeli grad, pravoslavni ekumenski patrijarh se morao preseliti. Nije više mogla Aja Sofija biti središte istočne Crkve. Od tada, pa sve do danas, ekumenska patrijaršija se nazali u dijelu Istanbula po imenu Fener. Patrijarh živi u jednoj skromnoj kući, a pokraj nje se nalazi crkva. Na prvi pogled, spolja, ta crkva djeluje kao mala i beznačajna, ali kada se uđe unutra, potpuno je drukčije, kao da se ulazi u jedan mali ’raj’. Ikone i izvanredno ukrašen zlatni ikonostas, toliko su lijepi da ih je teško riječima opisati. Zaista, gubi se osjećaj da ste u jednom tako velikom gradu, prepunom ljudi, jer je unutra izuzetno tiho i mirno.“ (Nastavak slijedi)